Petogodišnjica smrti našeg Mira

Prije pet godina 17. svibnja napustio nas je Miro Bogdanović (1954-2017) osnivač naše udruge, vizionar i neponovljivi čovjek koji nije htio, a niti znao odustati.

Bio je vrsni splitski kuhar, kulinarski entuzijast, pionir visoke gastronomije u Hrvatskoj, a preminuo je nakon duge borbe s nizom zdravstvenih problema. Proživio je kao malo tko uspona i padova, a oni koji su ga zaista poznavali upamtili su ga kao čovjeka kojega je vodilo srce i nekoga tko je uvijek znao pronaći svjetliju stranu života, i kad je bio politički proganjan u svom gradu, i kada ga je bolest učinila nepokretnim.

I danas se pamte njegove večere na Kliškoj tvrđavi, gozbe u Dioklecijanovim podrumima, galeriji Meštović, kuli Kamerlengo u Trogiru…Kolege, suborci po kuhači, pak, posebice pamte da je sredinom 2000-ih okupio najbolje dalmatinske ljude od struke te osnovao udrugu „Dalmatinski kuhar” koja je inicirala korištenje hrvatske kulinarske baštine u turističke i humanitarne svrhe, te tako potaknula galopirajući razvoj gastronomije u Dalmaciji. Iz ove udruge izrastao je Savez kuhara mediteranskih i europskih regija (SKMER) koji je vremenom prerastao u današnje međunarodno udruženje Šefovi kuhinja mediteranskih i europskih regija (ŠKMER) s 400-ak članova iz preko 20 zemalja.

Posljednjih 15-ak godina života radio je na povezivanju kuhara regije s kolegama iz svijeta te uspio s njima osoviti gastronomsku scenu Dalmacije, učiniti je prepoznatljivom i van granice Europe. Promicao je mediteransku i hrvatsku kulinarsku baštinu gdjegod je stigao, ponajprije kroz Savez kuhara mediteranskih i europskih regija osnovan 2006. godine udruživanjem MirovOG Dalmatinskog kuhara s udrugama renomiranih chefova Pere Savanovića, Gorana Albinija Kamanja i Antuna Niševića kako bi se osovila platforma za promicanje dalmatinske kuhinje i zajedništvo kuhara. Bogdanović je sa suradnicima pokrenuo međunarodno kulinarsko natjecanje Biser mora, najveće u ovom dijelu Europe, te njemu privukao vodeće chefove regije i svjetska kuharska imena s kojima su ga vezivala prijateljstva i strast prema pozivu.

– Imao je viziju prije vizije da se kuhari raznih zemalja trebaju povezati još davnih dana iza rata, kad smo se jednom prigodom upoznali u Arkadi. Želio je da kuharska bluza ujedinjuje ljude, te je stekao brojna prijateljstva diljem regije i šire. Htio je i da kvalitetna dalmatinska kuhinja izađe iz domova i zaživi u ugostiteljstvu, što je i uspio. Posljednjih godina prošetao bi gradom, zadovoljan koliko se kolege trude, što rade, kako izgledaju tanjuri. Nije podnosio prevare, posebice u kuhinji – ispričao je Željko Neven Bremec, danas predsjednik ŠKMER-a.

 

Scroll to Top