KOMIŠKI ROGAČ: “Dugovječni stanovnik Mediterana koji je othranio generacije otočana”

Rogač (Ceratonia siliqua), čudesno zdrava mahunarka koja je u davnini služila za premjeravanje zlata, u prehrani se korist četiri tisuće godina. Jeli su je zbog ljekovitih svojstava ili samo da se zaslade stari Egipćani, Grci i Rimljani. Stoljećima se mahunarka ovog zimzelenog stabla koje cvate u jesen nalazi u recepturama obalnih krajeva zemalja mediteranskog kruga, a smatra se da su je iz Sirije i Jemena Mediteranom proširili stari Grci, pa tako donijeli i na otok Vis gdje je bio jedna od najvažnijih kultura kroz stoljeća. Spominje se rogač u Talmudu, Starom i Novom zavjetu, a legenda kaže da se da se njime u pustinji 40 dana prehranjivao Ivan Krstitelj, pa odatle i potječe njemački naziv za rogač – Johannisbrot (Ivanov kruh).

U antičko doba zrna rogača su služila kao jedinica za vaganja zlata (karat), zahvaljujući fenomenu da bez obzira na veličinu uvijek teže 0,18 grama. Spomenimo, riječ karat vuče porijeklo iz grčkog naziva za zrno rogača – keratión ili arapskog – quirat. Kako bilo, u Hrvatskoj imamo nekoliko vrsta rogača: Komiški, Šipanski, Puljiški, Boglić, Medunac, a dodajmo da je na otoku Visu od davnina bio jedan od najznačajnijih izvoznih proizvoda te se danas ponovo na lokalnim OPG-ovima ova vrijedna, a zapostavljena biljka pokušava ekonomski oživjeti.

“Komiški rogač uzgaja se samo na ograničenom području otoka Visa i to s područja mjesta Komiže, po kojemu je i dobio ime. Njegov uzgoj nije zabilježen izvan tog područja. Mahuna komiškog rogača u prosjeku ima 13 sjemenki, te sadrži oko 45% šećera, oko 4% masti i oko 4% bjelančevina, što je svrstava među kvalitetnije sorte rogača. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske. U povijesti je bila vrlo vrijedna jer se sva proizvodnja s područja otoka Visa izvozila u prekomorske zemlje” – naveli su iz Geoparka viški arhipelag koji je od ove godine uvršten UNESCO-vu Svjetske mreže geoparkova.

Rogač se koristi se kao zamjena za kavu i kakao, ima veliku primjenu u konditorskoj industriji, tepaju mu da je i čokolada sa stabla. Cvate u rujnu i listopadu, mahune dozrijevaju gotovo godinu dana, a zatim se plodovi suše kako bi se dobilo brašno, ekstrakt ili, pak, karuba guma – prirodni biljni zgušnjivač, sredstvo za želiranje, emulgator i stabilizator, ustvari neprobavljiva tvar koja pospješuje probavu. Brašno rogača zahvaljujući visokim udjelima tanina, pektina i lignina ublažava stomačne tegobe i mučnine, blagonaklono djeluje na upalu sluznice crijeva. Rogač se može koristi za brojna slatka i slana jela, Arapi od njega proizvode tamni sirup kojim prelijevaju jela, može se koristiti sa žitaricama, u napicima, kao sastojak likera, dodatak salatama i tjesteninama, kojekakvim okruglicama.

Kako su na otoku Visu su idealni uvjeti za uzgoj rogača, Nebojša Božanić vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) oživio je proizvodnju ove dobrano zanemarene biljke i sklopio ugovor s DM trgovinom o isporuci brašna od rogača.

“Komiža je živjela od srdele, a uz nju gospodarstveno vrlo značajni bili su vinogradarstvo i uzgoj rogača. Od toga se živjelo sve do prije 50 godina, a na otok su ga donijeli Grci i kroz stoljeća postao je ekonomska iznimno važan te je našim starima značio i uopće opstanak na otoku. To je biljka koja izuzetno dobro podnosi sušu, ali ne i zimu i vjetar, stoga su u Komiži idealni uvjeti za njezin uzgoj. Naši pradjedovi su prirodnom selekcijom došli do ove priznate sorte Komiškog rogača. Jedna je od najizdašnijih od 25 poznatih svjetskih sorti rogača, a odlikuje se većim postotkom šećera. Mi u OPG-u trenutno brinemo o uzgoju oko 200 stabala, čime smo nastavili i oživjeli tradiciju naših starih” – istaknuo je Božanić.

Dodaje kako rogač ima značajnu energetsku vrijednost i pomaže u obnavljanju crijevne flore, pa preporučuje svima koji imaju problema s probavom da dvije žličice mljevenog rogača u uspu jogurt i popiju. Božanić ističe kako rogač ima 80 posto više kalcija od mlijeka, obiluje vitaminom B i izvor je rijetkih minerala.

“Rogač je toliko hranjiv da biste samo njega mogli jesti mjesecima. Upravo su njime Feničani hranili svoje galijote, kako bi bili izdržljivi, a oni su ga i donijeli na Mediteran. Komiški rogač, ovaj tusti i veliki, krupni rogač izrazito je kvalitetan i razlikuje se od ostalih. Meljemo ga sa sjemenkama tako da je u prahu očuvano sve njegovo bogatstvo. Kontinuirano unaprjeđujemo skladištenje rogača kako bismo isporučili uistinu najkvalitetniji proizvod.“ – poručio je Božanić.

Za neka stabla na otoku Visu se smatra da se su starija od 2000 godina, još uvijek daju plod, a urod zna premašiti i 100 kg po stablu.

“Za rogač se kaže da je „najstariji stanovnik Mediterana“. Zbog njegove dugovječnosti se u narodu govorilo da je voćka koja se sadi za buduće generacije” – ističu Komižani.

Integralni kruh sa rogačem
Sastojci:
3 šalice 360g integralnog brašna
1 šalica 120g bijelog brašna
1 čajna žličica suhog kvasca
3 jušne žlice pira
2 jušne žlice mljevenog rogača
4 jušne žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja
1 jušna žlica meda
topla voda
prstohvat soli

Priprema:
U jednoj zdjeli pomiješajte suhe brašno, kvasac, sol, pir i rogač, a u drugoj šalicu tople vode, ulje i med. Spojite sastojke uz dodavanje tople vode dok tijesto ne postane glatko i elastično, pa ga prekrijte krpom i ostavite na sobnoj temperaturi 30-45 minuta da se podigne.
Nauljite škrovadu za pečenje i malo je pospite brašnom. Stavite tijesto u nju i pecite oko 45 minuta  u pećnici koju ste prethodno ugrijali na 180°C. Kad se kruh dobro ne zarumeni.
Izvadite iz pečnice, zamotajte u krpu i pustite da se potpuno ohladi.

Gastrobajter/ŠKMER

 

 

Scroll to Top