Romana Šundov Armstrong (1969-2020): Otišla je naša vitezica, svijet je manji za velikog čovjeka

Nikako obična i posve svoja, snažna i neposredna, s rečenicama koja je završavala osmijehom, Romana je kakvu ćemo pamtiti u ŠKMER-u. Napustila nas je iznenada i nepravedno jer, ako je tko bio pun života, to je bila ona. Od natjecanja do natjecanja svraćala bi baciti oko na svoje kuhare i tanjure, ispričati koju besidu o mužu Škotu koji se “mučio”, a i guštao s tećama i u vrtu u njezinom Broćancu kod Klisa. Podružila bi se s nama, zatim požurila kući svojima najdražima – Hannah i Kennethu, pa bilo to s kakvog festivala ili kasnog kuživanja u Makarskoj ili na Braču. Bila je dio posade ove udruge, kao što smi bili dio njezine ekipe – jedna je to od onih priča koje se pamte kad ljudi brode jedni uz druge na istom valu i vjetru. Znali smo skupa otići na izlet i zaviriti u Romanin NIRS i zaigrati se svim tim blagom koje je pažljivo slagala u svoju poslovnu i životnu priču od 19. godine. Lani je čak ekipu naših ŠKMER-ovaca nagovorila da iskorače na modnu pistu i postanu joj modeli na reviji odjeće za kuhare. Iste joj je godine na Biseru mora pripala titula Vitezice kulinarstva za podršku i doprinos razvoju struke.

“Bila je od onih koji pomažu kad osjete da trebaju, od onih koje ne smatraš samo prijateljem, jer učas taj odnos preraste u obiteljski. I kad je imala privatnih i poslovnih obaveza, znala bi nas iznenaditi i prva stići na naše gastro izložbe te reći: “A, mislili ste da neću doć’!”. Kad bi Romaninu životnu energiju pokušali nacrtati na platnu, sijala bi žarkim i veselim bojama, inspiracijom, zaigranošću. Svatko tko ju je poznavao trebao bi biti inspiriran njezinom filozofijom života, jer bi svijet bio bolje mjesto za živjeti kao što je to bio dok je bila s nama” – rekla je Alma Harašić Bremec, voditeljica ŠKMER Akademije o našoj bliskoj suradnici i velikoj prijateljici.

Romana Šundov Armstrong je svoj NIRS vodila obiteljski, što i ne čudi jer ga je pokrenula s majkom Nadom i ocem Slavkom iz kućne radinosti za šivanje dječjih pelena i babarina. Prošli su padove i uspone, preživjeli recesiju, pa u splitskom predgrađu Dračevac otvorili poslovni centar s proizvodnjom na 7000 četvornih metara, kao i trgovinu u Zagrebu.

“U svoj toj navali osjećaja glavom ti prolete godine križnog puta jedne obitelji, jedne firme prerasle u veliku obitelj, firme s temeljima od teškog rada, skromnosti, poštenja, lojalnosti…firme koja je prije nekoliko godina dotakla dno i poput Feniksa se uzdigla. Sama. Svojim znojem. Svojom upornošću. Nikad ne podcjenjujte snagu žene…. a tek snagu 50 neustrašivih žena, lavica, ratnica, majki. 50 žena koje 26 godina dišu kao jedna. Moćna je to vojska. Vojska koja me prati, čuva, poštuje….koja mi vjeruje. Emilija, Sani, Adela, Snježana, Zorica, Katija, Višnja, Strikićka, Zdenka, Slavica…… krojačice, prodavačice, kuharice, dizajnerice…. redom vrijedne radnice. Moram se zahvaliti svojim roditeljima Nada i Slavko koji mi nikad nisu leđa okrenuli koliko god “ludi” neki moji potezi bili, mom mužu i ditetu na svakom kolaču, doručku i brdu opeglane robe, svojim prijateljima i suradnicima koji od prvog dana dišu s NIRS-om.” – Romanine su riječi kojima je prošle godine obilježila rođendan svoje tvrtke.

Počivala u miru, draga Rome!

Tvoji ŠKMER-ovci

Scroll to Top