U ponedjeljak, 17. svibnja, nakupile su se četiri godine otkad nas je napustio Miro Bogdanović (1954-2017)…Nekad se čini da se je još uvijek tu i pokušava izgurati neku svoju dosjetku ili “nemoguću” ideju, ugurati nekakav festivalčić ili natjecanje, provući balun kroz noge kakvom glavonji…I danas domaći svijet pamti njegove večere na Kliškoj tvrđavi, gozbe u Dioklecijanovim podrumima, galeriji Meštović, kuli Kamerlengo u Trogiru…Njegove kolege, suborci po kuhači, pak, posebice pamte da je sredinom 2000-ih okupio najbolje dalmatinske ljude od struke te osnovao Udrugu „Dalmatinski kuhar” koja je inicirala korištenje hrvatske kulinarske baštine u turističke i humanitarne svrhe, te tako potaknula galopirajući razvoj gastronomije u Dalmaciji. Iz ove udruge izrastao je Savez kuhara mediteranskih i europskih regija (SKMER) koji je vremenom prerastao u današnje međunarodno udruženje Šefovi kuhinja mediteranskih i europskih regija (ŠKMER) s 400-ak članova iz preko 20 zemalja. 
Bogdanović je bio pokretač brojnih gastronomskih projekata koji su zaživjeli internacionalno. Kruna njegova dugogodišnjeg rada je osnivanje ŠKMER Kuharske Akademije u kojoj ekipa iskusnih i darovitih chefova sustavno obučava građanstvo, djecu, kao i generacije profesionalnih kuhara koje posljednjih deset godina vladaju kuhinjama domaćih restorana.
Međunarodno kulinarsko natjecanje Biser mora zajedno sa svojim suradnicima učinio je najvećim u ovom dijelu Europe, a kao njegovu ostavštinu uskoro ga organiziramo po 16. put. Njemu je privukao svoje prijatelje iz cijele regije, a napose su počela na tu manifestaciju stizati i svjetska kulinarska imena s kojima je Bogdanović dijelio prijateljstva i strast prema pozivu.
– Imao je viziju prije vizije da se kuhari raznih zemalja trebaju povezati još davnih dana iza rata, kad smo se jednom prigodom upoznali u Arkadi. Želio je da kuharska bluza ujedinjuje ljude, te je stekao brojna prijateljstva diljem regije i šire. Htio je i da kvalitetna dalmatinska kuhinja izađe iz domova i zaživi u ugostiteljstvu, što je i uspio. Posljednjih godina prošetao bi gradom, zadovoljan koliko se kolege trude, što rade, kako izgledaju tanjuri. Nije podnosio prevare, posebice u kuhinji – ispričao je Željko Neven Bremec, danas predsjednik ŠKMER-a.
Usprkos brojnim zdravstvenim problemima, Bogdanović se nije predavao. Početkom travnja 2017. godine došao je na 12. Biser mora u Supetar susresti se, a vjerojatno i oprostiti, sa svojim prijateljima iz cijelog svijeta. Tada je dobio nagradu za doprinos gastronomiji Dalmacije.
– Početkom 90-ih godina susretali smo se na gastro manifestacijama, a pomalo je to poznanstvo preraslo u iskreno prijateljstvo. Dao je nevjerojatan doprinos povezivanju nas kuhara, promociji Dalmacije i dalmatinske gastronomske priče. Bio je pionir u tom dijelu, jer dok se on nije zauzeo kuhari su bili nebitni. On nas je uzdigao, dao nam na važnosti i omogućio da se kroz SKMER kuhari imaju gdje usavršavati. Biser mora je njegovo dijete i došao je i usprkos svim zdravstvenim problemima, a samom bilo mu je neugodno da ga ljudi vide u kojem je teškom stanju bio. Borio se s nizom teških bolesti i teško bi to itko izdržao, no, ali on je imao ogromno srce koje ga je vuklo naprijed – ispričao nam je svojevremeno chef Hrvoje Zirojević.
